Medžlis islamske zajednice Srebrenik Islam
Islamski ummmet iznjedrio je bezbroj velikana koji su svojim životom, radom i moralnim vrednotama, a posebno intelektualnom snagom i prefinjenošću, ostavili neizbrisiv trag na stranicama duge historije čovječanstva. Među takve velikane, svakako, spada Imam Ebu Hanife, osoba vanredne intelektualne snage, izuzetne duhovne suptilnosti i posebnih karaktemih crta.
Koristeći se kur’anskim ajetima i brojnim hadisima Ebu Hanife je donosio svoje zaključke. On je, kao malo ko, koristio blagodati intelektualnih sposobnosti koje mu je Allah podario. To i jeste, uostalom, vrlina pametnih! Allah je ljudima podario pamet da se njom koriste. Otuda je imam Malik, govoreći o Ebu Hanifinom logičkom zaključivanju i superiornosti prilikom diskutiranja, rekao: “Da je htio ubijediti onoga s kim raspravlja da je obični stup od zlata, mogao je to učiniti!” (Dr. Mustafa es-Siba’ i, Es-Sunne we mekanetuhafi at-tešri’i al-islami, str. 406.)
Razlika između Ebu Hanife i drugih muhaddisa je u tome što on nije pisao hadise i pravio hadiske zbirke, kao što su činili Malik i Ahmed, nego je taj posao prepustio svojim učenicima. Tako se navodida su njegovi učenici, slušajući ga, sačinili značajan broj musneda.
“MUSNED EBU HANIFE”
Najpoznatije hadiske zbirke nastale na taj način su:
– Kitabu-L-asar, Ebu Jusufa,
– Kitabu-l-asari-L-merfu ‘a, Muhammeda b. Hasana eš-Šejbanija,
– Kitabu-L-asari-L-merfu’ati we-L-mewkufe , istog sakupljača,
– Musned, Hasana b. Zijada el-Lu’lu’ija,
– Musned, Harnmada, Ebu Hanifinog sina.
Ebu-l-Muejjid el-Havarizmi (umro 665. god. po Hidžri) u svojoj obimnoj knjizi, koja sadrži 800 stranica i zove se Džami’u-L-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivši iz nje senede koji se ponavljaju, kaže:
“Čuo sam u Šamu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujući mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajući da nema svoj musned kao što ima Imam Šajija, ili Muwetta ‘, kakav je sačinio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strucnjaci.” (Cit. izvor, str. 414.)
Poznati šamski muhaddis Šemsuddin b. Tulun u djelu El-Fehrestul-evsatu i poznati misirski hafiz hadisa, Muhammed b. Jusuf es-Salihani, u svojoj knjizi Ukudu-l-džiman ističu da su slušali i bilježili hadise koje prenosi Ebu Hanife.
Tako Es-Salihani kaže: “Ebu Hanfe je bio jedan od velikih hafiza hadisa i da nije bilo njegove izuzetne zainteresiranosti za hadis ne bi bio u mogućnosti da riješi brojna serijatskopravna pitanja.” (Isti izvor i strana.)
Neki ljudi smatraju da je Ebu Hanife vrlo malo koristio hadis a u tu grešku su pali zahvajujući pretpostavci da se u Kufi veoma slabo poznavao hadis, budući da to nije bio centar hadisa i muhaddisa.
Međutim, očito je da se zaboravlja da je Kufa, upravo u Ebu Hanifino vrijeme, bila veliki islamski naučni centar, kao i to da je Ebu Hanife puno putovao i u druge naučne centre toga vremena i da je, na taj način, saznao za znatan broj hadiskih predaja.
S druge strane, utemeljenjem Kufe, 17. god. po Hidžri, ovaj grad postat će stjecište poznatih ashaba. Zna se da je Omer, r.a, poslao u Kufu Abdullaha b. Mes’uda, r.a, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inače, on od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 848 hadisa. (Muhammad Abu Zahw, Al-hadis wa af-muhaddisun, str. 146.)
Uz to, zna se da je Ibn Mes’ud, r.a, ubrajan među najučenije ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s. (Vidi: M. Handžić, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 111)
Kada se još spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidžri, (Al-Hadis wa af-muhaddisun, str. 147.) onda to uveliko dopunjuje sliku o mogućnosti njegovog djelovanja u tom mjestu i ostavljanja jačeg utjecaja i velikog traga na učenjake koji su tu kasnije živjeli.
“Ebu Hanifino zanimanje za hadis i hadiske znanosti”
Još u mladosti se Ebu Hanife počeo interesovati za hadis i hadiske znanosti. Veliki muhaddisi i hadiski kritičari spominju njegovo zanimanje za hadis i putovanje u potrazi za novim hadisima. Tako poznati hafiz hadisa Ez-Zehebi tvrdi da je Ebu Hanife pokazao izuzetnu pažnju spram hadiskih predaja i da je, u potrazi za njima, puno putovao. (Vidi: Ez-Zehebi, Sij aru a’lami an-nubala ‘, 6/392.)
Na drugom mjestu kaže: Ebu Hanife je, zaista, uložio dosta truda u potrazi za hadisom, a to se posebno primjećivalo nakon 100. god. po Hidžri! (Isti izvor, 6/396.)
Imam Abdu-l-Vehhab eš-Ša’rani navodi da je Ebu Hanife saznavao hadise preko svog učitelja Ata’a, a da je Ata’ bio učenik Ibn Abbasa, r.a.
“Ebu Hanifin ugled u hadiskoj znanosti”
Većina učenjaka u svojim djelima potvrđuje imamet ovog genija u hadisu i hadiskoj znanosti. Tako Ehu Davud es-Sidžistani, poznati autor Sunena, jedne od šest najpoznatijih hadiskih zbirki, tvrdi: “Allah se smilovao Maliku, Safiji i Ebu Hanifi koji su bili imami u hadisu! (Ibn Abdu-l-Berr, cit. djelo, 2/163.)
Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ehu Hanifi (bn Tejmijje, Minhadžus-sunne en-nebewijje, 411 94- 195.) nazivajući ga jednim od najpoznatijih imama, napominjući da je znaniji i veći fakih od Tahavija i sličnih!” (Ehu Dža’fer at-Tahavi bio je hafiz hadisa i jedan od najvećih pravnika hanefijske pravne škole. Umro je 321. god. po Hidžri.)
Na drugom mj estu Ibn Tejmijje spominje da su četverica velikih imama bili imami i u hadisu, i u tefsiru, i u tesavvufu i u fikhu! (Minhadžus-sunne en-nebewijje, I/172-173.)
Njegovo izuzetno poznavanje hadisa jasno potcrtava imam EsSerhasi, kada kaže: “Ebu Hanife bio je najveći poznavalac hadisa u svoje vrijeme! Međutim, zbog njegovog rigoroznog kriterija u pogledu preciznosti ravija i prevelike opreznosti da se slabe predaje ne pomiješaju sa autentičnim, malo je prenosio hadis! (Es-Sarhasi, Usul-al-fiqh, 1/350. (Izdanje: Dar ul-kitab el-‘arabi, 1372. god. po H.; uporedi, takođe: En-Nu’mani, cit. djelo, str. 57)
Sve dosad izneseno o ovom velikom islamskom geniju veoma je malo i neznatno prema djelu koje je iza sebe ostavio i utjecaju koji je imao na sve milione muslimana širom svijeta, a posebno na nas bosanske muslimane, koji baštinimo njegovu pravnu školu od dolaska Osmanlija do današnjeg dana, i insaAllah tako ce ostati do kijametskog dana.
