DOBROČINSTVO SE VRAĆA DOBROČINSTVOM

feature_7-3_deen-ihsanNaše vjerovanje treba da bude potvrđeno činjenjem dobrih djela drugima, a u
ime Allaha, dželle šanuhu, i bez ikakvih dunjalučkih interesa. Dobro koje
se čini drugima oplemenjuje dušu dobročinitelja i onih kojima se čini
dobročinstvo. Dobročinitelj je uvijek na dobitku, dunjalučkom ili
ahiretskom. Uzvišeni Allah je zagarantovao da mu nagrada neće propasti:*“Allah
doista neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja.”* (Et-Tevbe, 120)

Mnogobrojni su primjeri koji to potvrđuju, a o jednom se kazuje u sljedećoj
istinitoj i vrlo poučnoj priči, koju u svom predavanju navodi jedan šejh,
prenoseći je od jednog čovjeka koji mu je ispričao:

“Dok smo bili na putu pokvarilo nam se auto. Sa mnom su bili žena i djeca,
a vani je bilo vrlo vruće. Stao sam na jednoj benzinskoj pumpi da nađem
nekoga ko bi popravio auto. Rekoše mi da je kvar veliki, crko je motor i
može se popraviti samo u Taifu ili Rijadu, a mi smo na pola puta. Dok mi je
porodica bila u autu, ja sam na užarenom suncu razmišljao šta da uradim sa
ženom, djecom i automobilom?

Zar nismo svi svjedoci ovakvih scena? Uglavnom i ne razmišljamo da stanemo
i upitamo da li nešto treba. Kao da ništa nemamo s time, a najviše što
ponudimo je dova da mu Bog olakša i pomogne. Ovo stanje može razumjeti samo
onaj kome se auto pokvari i stane. Od prolaznika očekuješ da stanu i
pomognu ti, a nerviraš se ako ne stanu i smatraš ih dušmanima. Pitaš se
zašto ne staju, iako i sam isto postupaš, zar ne?!

I tako, dok su mnogi prolazili, jedan je stao, nazvao selam i upitao o čemu
se radi. Očito se razumio u mehaniku i nakon pregleda je rekao da se kvar
tu ne može otkloniti. Subhanallah, šta sada?! Prvi put vidim čovjeka, ne
znam ni ja njega a ni on mene. Kaže mi: “Vidi, brate, ti si sa porodicom a
ja sam sam. Uzmi moje auto, ukrcaj porodicu, osloni se na Allaha i pravac
Rijad. Ja ću ostati kod tvog auta. U restoranu ću popiti kafu, ručati i do
jutra čekati. A ti, kada dođeš u Rijad (koji je otprilike 400 km udaljen),
smjesti porodicu i po auto i mene pošalji šlep-službu.”

Dobri čovječe, kako ćeš mi dati svoje auto a jedan drugog uopšte ne
poznajemo? “Ma, hajde, moje auto je kod tebe a tvoje kod mene. Gdje možeš
otići i pobjeći? Osloni se na Allaha i vozi!”

Porodica i ja smo sjeli u auto i otputovali za Rijad, dok je naš nepoznati
pomagač uzeo abdest, klanjao podne i ikindiju-namaz, popio kafu, ručao i
bezbrižno legao. Stigavši u Rijad, iznajmio sam i poslao šlep-službu, koja
je stigla na odredište pred zoru. Natovarili su auto, a naš dobročinitelj
je sjeo sa vozačem šlep-službe i stigli su u Rijad oko podne.

Po dolasku u Rijad, htio sam da mu se zahvalim i odužim za uslugu, a on je
rekao: “Ne, ne, ne želim ništa! Ništa nisam uradio. Stigao sam u Rijad,
auto mi je tu, el-hamdu lillah, a evo i tvog auta.” Tada smo se i upoznali,
a na moju molbu mi je dao svoj broj telefona i otišao.

Tako su prošli dani i noći a ja sam sjedio na sijelu gdje se pričalo o
dobrim djelima i činjenju usluga. Na tom skupu sam rekao da sam mislio da
na dunjaluku nema hajra dok mi nije došao taj i taj i učinio uslugu, koju
brat bratu ne bi učinio, iako jedan drugog nismo ni poznavali. Detaljno sam
im ispričao šta se zbilo.

Podosta vremena je prošlo a da o njemu nisam ništa čuo, niti sam ga zvao.
Okrenuo sam broj telefona, a na poziv se javila njegova supruga. Od nje,
vidno uznemirene, saznao sam da je zbog dugova zaglavio u zatvoru. E, pa,
sada je došlo vrijeme da se uzvrati na dobročinstvo.

Saznavši za zatvor u kojem se nalazi, sutradan sam uzeo 100.000 rijala
(preko 40.000 KM) i otišao kod upravnika zatvora. Zamolio sam ga da mu
preda novac za izmirenje dugova i da puste zatvorenika. Na upravnikovo
insistiranje da kažem ko je hajirlija, rekao sam da kaže da je
dobročinitelj neko ko daje u ime Allaha i s namjerom da zatvorenik izađe iz
zatvora.

Upravnik je pozvao zatvorenika i rekao mu: “El-hamdu lillah, za tebe imam
radosne vijesti. Jedan od Allahovih dobrih robova, koji se nije predstavio,
donio ti je 100.000 rijala da vratiš dugove i izađeš iz zatvora.” Uzeo je
100.000 rijala i rekao upravniku: “Allah te poživio, ali taj iznos mi ništa
ne koristi. Ja sam u zatvoru zbog ogromne sume novca. Dugujem tri miliona
rijala (oko million i tristo hiljada KM)!!”

Subhanallah, ušao u biznis i propao, pa zapao u ogromne dugove! A šta je
100.000 hiljada prema 3 miliona?! Kaže da mu taj iznos neće pomoći niti će
ga osloboditi, pa predloži upravniku zatvora da novac dadne onima koji
duguju po pet, 10 ili 20 hiljada rijala, jer će njima koristiti i iz
zatvora ih izbaviti.

Subhanallah! Kakvo dobročinstvo! U zatvoru je a ne kaže da se novac preda
njegovoj ženi i djeci, nego dajte ga onima koji su u zatvoru radi 5, 10 ili
20 hiljada rijala! Allahu ekber! Izbavite iz zatvora makar neke ovim novcem.

Od upravnika saznajemo da je sa tim novcem oslobodio, u ime Allaha, sedam
zatvorenika toga dana. Bože, divne li duše! Dobročinitelj se ne mijenja, pa
i onda kada se nađe u nevolji, brizi ili zatvoru. Uzvišeni Allah kaže:
*“…vidimo
doista da si čovjek koji dobro čini!” *(Jusuf, 36)

Njegovi prijatelji iz zatvora su mu se zahvalili, sa njim se oprostili i iz
zatvora otišli, a upravnik zatvora se čudio: “Ne znam što je čudnije: onaj
što je donio 100.000 rijala, ne kazavši ko je, ili ovaj što je podijelio
novac da oslobodi zatvorenike, a sam nije imao ni jednog rijala! Doista ne
znam ko je čudniji i ko je bolji!”

Poslije dvije-tri sedmice sam ponovo nazvao kuću zatvorenika i od žene
saznao da je još u zatvoru. Ponovo je otišao kod upravnika zatvora da se
raspita zašto mu prijatelja nisu pustili iz zatvora jer im je on dao
100.000 rijala za izmirenje duga. No upravnik ga je obavijestio da je dug
ogroman, iznosi 3 miliona rijala i 100.000 ga nije moglo osloboditi.

Tom prilikom mu je rekao: “Tako mi Allaha, ne znam šta je čudnije, tvoja
ili njegova plemenitost i dobročinstvo! Dadneš nam 100.000 a ne kažeš ni ko
si ni šta si i ponovo dođeš da se za njeg raspitaš, a on sa tih 100.000,
vidjevši da mu ne mogu koristiti, u ime Allah oslobodi sedmericu koji su
dugovali po 5, 10 i 20 hiljada rijala.”

Naš prijatelj, koji je donio 100.000 rijala, zaprepastio se i rekao:
“Allahu ekber! Ovaj čovjek je čudo!” Zatražio je od upravnika dokaz da on
doista duguje tri miliona i otišao. Poznavao je mnoge ljude i imao veze.
Kaže da je otišao kod glavešina i bogataša i za tri mjeseca sakupio 3
miliona rijala, uplatio za prijatelja i izbavio ga iz zatvora. Allahu
ekber! Dobročinstvo koje činimo treba biti samo u ime Allaha, dž. š., a ne
u ime slave i dunjalučkih interesa. Naš Stvoritelj zna za naša dobra djela
i On neće dopustiti da ona propadnu, kao što smo vidjeli u citiranom ajetu.

A Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kaže: *“Ko otkloni od muslimana
dunjalučku nevolju, Allah će njemu otkloniti nevolju od nevolja Sudnjega
dana.”* (Hadis) U drugom hadisu, Muhammed, a. s., kaže: *“Ko pritekne bratu
u pomoć, i Allah će njemu priteći u pomoć.”* (Hadis) Uzvišeni Allahu,
ukabuli našu hutbu, učini nas dobročiniteljima, popravi naše stanje,
olakšaj onima koji su u nevolji, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet
sa Tvojim  miljenicima i odabranicima.

Sa arapskog preveo i priredio Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u
Gračanici, 22.01.2016.

Check Also

SOLIDARNOST I DAREŽLJIVOST U ISLAMU

Medžlis islamske zajednice Srebrenik                        …

Watch Dragon ball super