Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović kazivao je danas hutbu u džamiji Behram-begove medrese u Tuzli. U hutbi je muftija Fazlović govorio o kur’anskim ajetima sure El-Bekare, u kojima je osvijetljeno nekoliko pojmova kojima se iskazuju jedinstveni fadileti mjeseca ramazana i duboki smisao ibadeta u njemu. Među tim izrazima su: Kur’ani-kerim u kojem je uputa za ljude, sijam – post, takvaluk odnosno bogobojaznost, pobožnost ili duboka svijest o sveprisutnosti Gospodara Svemoćnog, fidja ili otkup za dane posta koji se ne mogu postiti iz opravdanih razloga, šukr – zahvalnost, dova i približavanje Svevišnjem, te rušd u značenju upućenosti Pravim putem.
– Promišljajući o navedenim kur’anskim znamenjima i porukama, zaključimo da je uvijek posebno važno naše opredjeljenje da ispunimo ono što su naše vjerske dužnosti. One su zapovijedi Božije, ali su na korist ljudima. Stoga je zadivljujuća snaga vjernika s kojom u ramazani-šerifu postižu visok stepen duhovne svijesti i poslušnosti Gospodaru svjetova, pojedinačno i zajednički. Bereket ramazanskog vremena povezan je s obiljem Božije milosti. U ovom mjesecu se jave velika nada i optimizam. Duhovno se oporavimo i popravimo mnoge naše slabosti. Sve to je važno za naše relacije u porodici, zajednici i društvu. Naša ramazanska pobožnost i naši ibadeti su podsjetnik koji nas usmjerava da se ne udaljimo od suštine našeg emaneta. Učvršćuju nas na Pravom putu da budemo jedni uz druge i da smo jedni drugima oslonac u dobru, poručio je muftija Fazlović.
Hutbu prenosimo u cjelosti.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Od Njega Uzvišenog pomoć i oprost tražimo. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed, alejhi selam, Njegov rob i Njegov Poslanik. Molimo Allaha Svemilosnog da nas uvede među vjernike koji Mu se pokoravaju ramazanskom pokornošću. Mi smo Njegovi robovi i Njemu se vraćamo.
Draga braćo i poštovane sestre!
Zasigurno nismo u stanju da svojim riječima iskažemo svu zahvalnost Plemenitom Gospodaru na daru ramazani-šerifa. Neiscrpne su Njegova mudrost i dobrota koje neprestano nastojimo da otkrijemo i iščitamo u ovom mubarek mjesecu. Najuputnije je da svoje misli, usmjerene na ramazansko blagoslovljeno vrijeme, vežemo za kur’anske riječi, objavljene na jednoj od sahifa medinske sure El-Bekare. U ovim ajetima je osvijetljeno nekoliko pojmova kojima se iskazuju jedinstveni fadileti ovog mjeseca i duboki smisao ibadeta u njemu. Među tim izrazima su: Kur’ani-kerim u kojem jeuputa za ljude, sijam – post, takvaluk odnosno bogobojaznost, pobožnost ili duboka svijest o sveprisutnosti Gospodara Svemoćnog, fidja ili otkup za dane posta koji se ne mogu postiti iz opravdanih razloga, šukr – zahvalnost, dova i približavanje Svevišnjem, te rušd u značenju upućenosti Pravim putem.U prvom ajetu iz naznačene kur’anske cjeline, sadržan je poziv vjernicima da poste: O, vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili. (El-Bekare, 183).
Ovdje nam Uzvišeni Gospodar obznanjuje da je post propisao kao strogu vjersku obavezu. Pri tome, post nije samo sustezanje od jela, pića i tjelesnih užitaka, post omeđuje put dosezanja krajnjeg cilja: izgradnje takvaluka, svjesnosti o postojanju Gospodara svjetova. Danas, u vremenu svakojakih preokupacija koje odvlače od sjećanja na Boga Uzvišenog usljed sve jače čovjekove pohlepe i sebičnosti, mnogih nastranosti, posebno je važno pravilno razumijevanje posta. Ovaj islamski propis ima svrhu da izgradi višu razinu takvaluka, kako bi se čuvalo srce od grijeha, duša od strasti, i kako bi se jačala svijest o Allahovom svenadzoru, a istovremeno razvijala samokontrola i moralna odgovornost svakog ljudskog bića. Zato se u navedenom kur’anskom pozivu jasno ukazuje na duhovnu i moralnu transformaciju kao glavni cilj posta. Post i drugi ibadeti u ramazanu, obavljani sa sviješću da nas Uzvišeni Gospodar u svakom momentu gleda, iako mi Njega ne vidimo, najviša je razina (ihsan) do koje možemo dosegnuti u svom vjerovanju i duhovnom uzdizanju.U naredna dva ajeta iznose se fikhski propisi o postu, ali i ističe nadnaravnost ramazanskog mjeseca u kojem je počela objava Kur’ani-kerima, kao upute i svjetla, kao Knjige kriterija za definiranje pojmova dobra i zla.Za putnike i bolesne se ostavlja mogućnost da propuštene dane naposte ili, ako nisu u stanju i nema nade da će ikada to biti, da daju fidju – otkup posta hranjenjem siromašnih. U ajetu se navodi da je za post propisan određeni broj dana što ukazuje na vremensko ograničenje ovog ibadeta na ramazan. To je još jedan izraz Allahove milosti jer post nije trajna obaveza, čime se, kako navodi mufesir Kurtubi, ljudima olakšava prihvatanje posta čiji period ima svoje početak i završetak. Obećanje putniku i bolesniku da mogu napostiti ili fidjom otkupiti propuštene dane posta potvrđuje jedno od temeljnih pravila Šerijata, sadržano u kur’anskim riječima: Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoće imate. Ovo načelo ruši svaku predrasudu o islamu kao vjeri pretjerane strogoće. Svi propisi dini-islama, tako i post, imaju isti Izvor – Božiju milost i mudrost. Kod posta se sve uzima u obzir: putovanje, bolest, slabost… Nema krutosti i nerazumijevanja. Cilj je duhovno ojačati i izgraditi čovjeka. Tako je i u pogledu svih drugih islamskih ibadeta. Ipak, u ajetima se daje i jedna važna napomena. Iako postoje olakšice, post nosi veću nagradu i korist ako je čovjek ikako u stanju postiti.Kako smo već istakli, u ovom kontekstu se obznanjuje velika vrijednost ramazana i zbog započinjanja objavljivanja Kur’ana Časnog u njemu: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave staze i lučenja Istine od laži. (El-Bekare, 185)Ramazan i Kur’an su tijesno povezani. Poznato je da je melek Džibrili-emin svake godine preslušavao Poslanika, alejhi selam, do tada objavljeni dio Kur’ana, ‘azimu’šan, a u posljednjoj godini činio je to dva puta. Zato, u ramazanu bdijemo s Kur’anom, produbljujemo svijest i spoznaje o ovoj plemenitoj Knjizi kao uputstvu i programu za život. A da se ne poima samo kao Knjiga koju je sevap učiti, a pogotovo ne kao dragocjeni ukras u našim kućama i bibliotekama.
Poštovani vjernici i vjernice!
Posebno želimo istaći značenja u posljednjem ajetu iz ovog niza, u kojem Gospodar svjetova poručuje: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (El-Bekare, 186)Ovaj kur’anski stavak dolazi usred propisa o postu. Njime se naglašava neposredna blizina Svevišnjeg Allaha i posebna veza između posta i dove. Istina da je Allah blizu i da se na dovu odaziva stavlja naglasak na lični odnos vjernika i Boga, bez posrednika. Ovdje imamo rezimirane sve tri razine vjere i duhovnog uspona: iman – iskreno vjerovanje u Jednog Boga; islam – praktično slijeđenje Allahovog poziva i stalno posezanje za dovom kao vidom ibadeta; te ihsan – svjesnost o sveprisustvu i blizini Gospodara svjetova jer On je Jedini dostojan da Mu se pokoravamo i da se samo na Njega oslanjamo.Allahova blizina ovdje znači i to da On zna stanje naših srca, čuje i našu najtišu dovu, a odgovara na nju u vremenu koje je najbolje za nas. Odgovor na tu dovu može biti njeno ispunjenje, otklanjanje nekog zla umjesto toga, ili ostavljanje nagrade za Ahiret. Ovdje se također poručuje da postač koji se susteže i granice čuva radi Allaha Svemogućeg postiže posebnu bliskost sa svojim Gospodarom. Njegove dove su posebno vrijedne i kod Svevišnjeg primljene, naročito poslije dnevnih namaza, u vrijeme iftara i uz bdjenje u ramazanskim noćima. Uz to valja imati na umu da dova od nas traži: iskrenost, pokornost i strpljenje.
Draga braćo i poštovane sestre, cijenjeni postači!
U poruci Kur’ana Časnog, koju smo nastojali barem malo približiti, sadržana je upotpunjena mudrost i filozofija posta: obaveznost, ali i olakšice, poseban duhovni cilj (takvaluk), čvrsta veza s Kur’ani-kerimom, te kruna svega – dova i blizina Allaha Uzvišenog.Promišljajući o navedenim kur’anskim znamenjima i porukama, zaključimo da je uvijek posebno važno naše opredjeljenje da ispunimo ono što su naše vjerske dužnosti. One su zapovijedi Božije, ali su na korist ljudima. Stoga je zadivljujuća snaga vjernika s kojom u ramazani-šerifu postižu visok stepen duhovne svijesti i poslušnosti Gospodaru svjetova, pojedinačno i zajednički. Bereket ramazanskog vremena povezan je s obiljem Božije milosti. U ovom mjesecu se jave velika nada i optimizam. Duhovno se oporavimo i popravimo mnoge naše slabosti. Sve to je važno za naše relacije u porodici, zajednici i društvu. Naša ramazanska pobožnost i naši ibadeti su podsjetnik koji nas usmjerava da se ne udaljimo od suštine našeg emaneta. Učvršćuju nas na Pravom putu da budemo jedni uz druge i da smo jedni drugima oslonac u dobru.Prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhi selam, kazao jednog dana na početku ramazana: Došao vam je ramazan, mjesec bereketa. U njemu će vam Allah posebnu pažnju ukazati, pa će milost spustiti, grijehe oprostiti i dove primiti. Allah će vidjeti kako se u njemu takmičite u dobru, i pred melekima će se vama ponositi. Zato, pokažite Allahu dobro u vama. Doista, nesretnik je onaj koji u njemu ne zasluži milost Allaha, dželle šanuhu. (Taberani)Duboko iz srca i duše upućujmo dove Gospodaru Svemilosnom da cijelom svijetu, pa i nama u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini, poboljša stanje i ukaže na Pravi put; i da nam pomogne da prepoznamo bogobojaznost i plemenitost kao naše najbolje ramazansko naslijeđe koje ćemo sticati i čuvati. Neka nam je svima hairli Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine u kojoj su naša sloboda, mir i sigurnost do Sudnjeg dana, ako Bog da.Amin.
(Džamija Behram-begove medrese, Tuzla, 27. 2. 2026. godine)
