HUTBA: Mjesec redžeb

07-rajab-textureHvala Allahu, dž.š., koji je stvorio Sunce i Mjesec, odredio da se po njima vrijeme računa, učinio da broj mjeseci bude 12, izabrao četiri sveta mjeseca i među njima mjesec Redžeb sa svoje dvije mubarek noći: Lejle-i-regaib i Lejle-i-Mi’radž. Salavat i selam donosimo na učitelja svijeta, Allahova miljenika, Pejgambera našeg, Muhammeda-Mustafu, a.s., njegovu porodicu i ashabe koji su i u džahilijjetu, a pogotovo u islamu posebno poštovali mjesec Redžeb, jer je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

„Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec a mjesec ramazan mjesec je moga ummeta.“

Mjesec Redžeb nagovještava i skori dolazak Šehri Ramazana zbog čega se upravo u ovom mjesecu odvijaju značajne pripreme za doček najvrijednijeg mjeseca. Zbog posebnih nafila posta koje se praktikuju u mjesecu Redžebu, Ša’banu i Ševvalu iza Ramazana ovaj se period imenuje terminom ućajluci. Mjesec redžeb posjeduje svetost koja bi uvažavana i poštivana i u predislamskome preiodu,u periodu neznanja (džahilijet). Allah uzvišeni usadio je u srca ljudi svijest o svetosti ovoga mjeseca.

Iako neupućeni, predislamski Arapi osjećali su posebnost ovoga i druga tri sveta mjeseca. Premda imaše iskrivljenu predodžbu o Allahovoj egzistenciji i manifestiranju, osjećaše da postoje neke granice koje niko ne smije prelaziti. Jedna od tih granica nalagala je proizvođenje i očuvanje, u trajanju od 29 ili 30 dana, zatišja u kojemu se »nije smio čuti zvuk željeza, gvožđa, čak ni ako ga proizvodiše halatke.« El-Bejheki bilježi slijedeće riječi hazreti Aiše: »Redžeb Allahov je mjesec. Nazvan je Mjesecom zatišja (el-Esamm). U vrijeme džahilijeta (perioda prije islama) kada bi nastupio mjesec redžeba džahili bi ostavljali svoje oružje. Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i sve dok ne bi ovaj mjesec prošao ljudi se ne bi plašili jedni drugih.«

Allah uzvišeni dao je da se za ovaj sveti mjesec veže jedan iznimno važan kako povijesni tako i hieropovijesni događaj. Riječ je o promjeni smjera okretanja muslimana. Kao što je poznato, u prvo vrijeme poslanstva posljednjega Allahovoga poslanika Muhammeda, alejhisselam, muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-Makdisa. Poslanik, alejhisselam, duboko u sebi ćutao je pritisak duše koji ga nagoniše često pogledati u smjeru Kabe. „Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu! I Mi ćemo tebe, sigurno, okrenuti prema Kibli za kojom čezneš! Zato okreni lice svoje prema Hramu Svetome! I ma gdje god bili, okrenite svoja lica spram njega!“ Bilo je to u mjesecu redžebu.

Premda neki učenjaci osporavaju, dobar dio muslimanskih učitelja smatra da je za mjesec redžeb vezana i sudbina Nuhovoga, alejhisselam, naroda, odnosno spas Nuha, alejhisselam, i jednoga dijela njegove porodice od Potopa. Tako bilježi Taberi: »Nuh, alejhisselam, ukrcao se na lađu prvoga dana mjeseca redžeba, postio je kompletan mjesec i vozio se na lađi do Dana ašure. Tada pristade lađa na Džudijju, pa taj dan isposti Nuh i oni što bijahu s njim.« Nastavljajući tradiciju svog brata Nuha, i naš poslanik, Muhammed, a.s., je puno postio u ovom mjesecu: Se’id ibn Džubejr je čuo od Ibn Abbasa da je rekao: Allahov Poslanik, alejhisselam, postio bi toliko (u mjesecu Redžebu) da bismo haman rekli da neće nikako prekidati, a toliko je prekidao post da bismo haman rekli da neće ni postiti.-‘« Iz dva razloga je naš Pejgamber postupao na ovaj način: prvi je da poduči svoj ummet da post u mjesecu Redžebu nije u kategoriji farza ili vadžiba već u kategoriji mustahaba pohvalnog djela, i drugi razlog je da poduči svoj ummet da koriste ove mubarek dane i mjesece u treniranju svog nefsa-požude i kada god primjete da nefs preuzima kontrolu nad njima da ga sputaju najefikasnijim oružjem-postom.

Pripovjeda se da je jedne prilike Malik ibn Dinar hodao po basranskoj pijaci. Ugledao je smokve i poželio ih. Skinuo je svoje nanule i pružio ih prodavcu. Rekao mu je: „Daj mi smokve!“ Kada je prodavač pogledao nanule, rekao mu je: „One ne vrijede ništa.“ Malik je potom otišao, a prisutni prodavca upitaše: „Zar ne znaš ko je onaj?“ „Ne znam“, odgvorio je. „To je Malik ibn Dinar“, rekli su mu. Prodavač, onda, na glavu svog sluge stavi tanjir (kojeg je napunio smokvama) i reče mu: „Ako ovo primi od tebe, slobodan si!“ Sluga je došao do Malika ibn Dinara i ovako mu se obratio: „Prihvati ovo od mene!“, a što je Malik odbio. Potom je rekao: „Prihvati, jer je u tome moja sloboda!“ Onda mu je Malik ibn Dinar rekao: „Ako je u tome tvoja sloboda, pa u tome je moja kazna!“ Sluga je i dalje navaljivao. Na kraju mu Malik reče: „Već sam se zakleo da neću prodati dîn za tîn (smokve) i da neću jesti tîna sve do jevmu’d-dîna (Dana vjere, Sudnjeg dana)!’ U smrtnoj bolesti Malik ibn Dinar je poželio da vrućom lepinom zahvati meda i mlijeka. Ubrzo, hizmećar je pred njega donio tacnu s lepinom, medom i mlijekom. Malik je prihvatio tacnu, a potom jedan trenutak pogledao u ono što je bilo na njoj, pa je rekao: „O moj nefsu, bio si strpljiv trideset godina, a do tvoje smrti je ostao još časak!“ Pa je bacio tacnu iz ruku. Osaburio je svog nefsa i tako preselio (na bolji svijet).

ALLAHUMME BARIK LENA FI REDŽEBE VE ŠA’BANE VE BELLIGNA RAMADANE. Završit ćemo sa dovom Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.,: „Allahu naš daj nam bereketa u mjesecima Redžeba i Ša’bana i učini da dočekamo Šehri Ramazan.“

Check Also

Aktivnosti Mreže mladih povodom Dana državnosti

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, aktivisti Mreže mladih Srebrenik su u subotu, 23. novembra …