MEVLUD NAM JE POTREBAN

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o, vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite!” 
(El-Ahzab, 56)



Abdullah ef. HODŽIĆ: Treba učiti od ljudi koji su posvetili svoj život izučavanju života Poslanika, s.a.v.s., slušati i slijediti njegove hadise, prenositi ih drugima, jer možda će to inspirisati nekoga da upozna i nauči više o Poslaniku, s.a.v.s., da slijedi njegov Put, da počne klanjati namaze, da ide u džemat, da uči/čita Kur’an i druge korisne knjige o svojoj divnoj vjeri islamu. To i jeste glavni smisao mevluda i drugih vrsta ibadeta. Odlučimo danas da pročitamo jednu knjigu o Poslaniku, s.a.v.s.

Šta je to mevlud? Mevlud je arapska riječ i ima nekoliko značenja. Mevlud znači rođenje ili rođendan; znači i rođenje Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a znači i osjećanje radosti zbog rođenja Resulullaha, a. s., koje se manifestuje zajedničkim ibadetom u džamijama ili privatnim kućama. Osjećanje radosti zbog rođenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., treba imati svaki dan, tokom cijele godine, a ne samo na dan rođenja Poslanika, a. s., tj. 12. rebiul-evvela, koji pada u subotu, 03. januara 2015. godine. Toga dana će biti upriličena mevludska svečanost u Bijeloj džamiji, poslije klanjanja podne-namaza. Stoga se pozivaju džematlije svih džemata Medžlisa Islamske zajednice Gračanica da dođu i svojim prisustvom uveličaju ovaj blagdan.

U posljednje vrijeme ima onih koji se ne slažu po pitanju mevluda, no ne treba biti fanatik, jer ogromna većina islamskih učenjaka smatra da je mevlud nešto vrlo korisno i dobra stvar. Većina čuvenih islamskih učenjaka smatra da mevlud ne treba tretirati bid’om (novotarijom), jer on ni u kom slučaju ne može škoditi islamu ni muslimanima. 

Da bi neko mogao ustati na sabah-namaz, potreban mu je budilnik. Budući da budilnik, kao i druga sredstva za buđenje, nisu postojali u doba Muhammeda, a. s., ne znači da su novotarija i da ih ne treba koristiti. Sve što te može probuditi na sabah-namaz treba koristiti. Dapače, ako bez tih tehničkih pomagala ne možeš ustati na sabah-namaz, onda ti je obligatna dužnost da ih koristiš, bez obzira što su proizvedena stoljećima nakon Poslanika, s.a.v.s.

Mi danas živimo u doba kada ljudi ne žive onako kako su živjeli Poslanik, s.a.v.s., i njegovi časni ashabi. Islamski ummet je pogodila strašna bolest kojoj je lijek jedino u povratku islamu i načinu života kojim je živio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Vrlo je malo uzornih ljudi na koje se može ugledati, a malo je i uleme koja hodajući i živeći podsjeća na život Poslanika, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., i islam su postali apstrakcija, izvan domena ljudskog oka i praktičnog opserviranja. Nije ni čudo što je jedan Evropljanin, našavši toplinu i smisao života u okrilju islama, rekao: “Hvala Allahu da sam prihvatio islam prije nego što sam upoznao muslimane!” Doista, tako. Islam smo sahranili u knjige i spakovali u luksuzne tomove na rafama biblioteka, a mi muslimani smo u kaburima. Naš voljeni Poslanik, a. s., je bio “živi Kur’an”, kako ga je opisala hazreti Aiša, r. a.

Stoga je mevlud izvanredna prilika da evociramo uspomene na najvećeg čovjeka kojeg poznaju ljudi, najodabranijeg Allahovog vjerovjesnika, te da se okitimo njegovim veličanstvenim svojstvima i nastojimo živjeti životom kakvim je on živio. Mevlud je sjajna prilika i da citiramo divne primjere iz sire, lekcije iz Poslanikovog, s.a.v.s., života, kazivanja koja čiste srca i duše a oplemenjuju naša djela, učimo kaside i odlomke iz mevluda koje sročiše čestiti alimi koji volješe Allaha, dž. š., i Resulullaha, s.a.v.s. 

Dobro je da se ljudi, džematlije, rodbina, komšije, prijatelji i poznanici sastaju i slušaju Kur’an, Allahov najuzvišeniji Govor, da uče tekbire, salavate, slušaju kazivanja o Resulullahu, s.a.v.s., i u tim momentima osjete kao da se nalaze u društvu sa Poslanikom, s.a.v.s. Raspon od 1400 i kusur godina će se izbrisati i naša srca će biti spojena sa srcem Resulullaha, s.a.v.s., koji je najdraže Allahovo stvorenje. A nama je čast da se uvijek družimo sa njim, da nam je on uvijek u mislima i našim životima. Bez njega je život praznina i promašaj, a sa njim je sreća, zadovoljstvo, uspjeh i spas. 

Treba učiti od ljudi koji su posvetili svoj život izučavanju života Poslanika, s.a.v.s., slušati i slijediti njegove hadise, prenositi ih drugima, jer možda će to inspirisati nekoga da upozna i nauči više o Poslaniku, s.a.v.s., da slijedi njegov Put, da počne klanjati namaze, da ide u džemat, da uči/čita Kur’an i druge korisne knjige o svojoj divnoj vjeri islamu. To i jeste glavni smisao mevluda i drugih vrsta ibadeta. Odlučimo danas da pročitamo jednu knjigu o Poslaniku, s.a.v.s.

Mevlud nikako ne smije biti uzrok beskorisnih i neplodnih rasprava i razdora među muslimanima. Nipošto! Nažalost, zbog zanemarivanja esencijalnih stvari islama i opterećivanja marginalnim stvarima, među muslimanima je sve manje ljubavi, sloge, razumijevanja, pomaganja, pa nije ni čudo što smo postali kao razbijeno stado koje se tješi samo ogromnim brojem, a ustvari nigdje nas nema kao relevantnog faktora na svjetskoj pozornici. Postali smo baš kao morska pjena. Posmatrajući naše jadno stanje, najadekvatniji izrazi čuđenja za našu duhovnu, moralnu i materijalnu bijedu i glib su: Subhanallah! Estagfirullah!! La havle ve la kuvvete illa billah!!!

Jedino preostalo mjesto divljenja je druženje sa Allahovim, dž. š., Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim ashabima, tom sjajnom i neponovljivom prvom generacijom muslimana, kojima je Poslanik, s. a., bio draži od njihovih imetaka, porodica, života i svega dunjalučkoga. To je ljubav, a ne govor o ljubavi. To je potpuni iman/vjera, a ne kazivanje o vjerovanju. Ljubav i vjera su pravi život. Evo, pogledajte šta znači prava ljubav. Na Uhudu su mušrici strijelama gađali Poslanika, s.a.v.s., a ashabi su ga štitili svojim tijelima. Allahu ekber! Ljubav je djelo a ne slatke i prazne riječi, čega je danas najviše. Stoga nam je nužno druženje sa Poslanikom, s.a.v.s. Mevlud nam je, itekako, potreban.

Budimo oprezni i čuvajmo se korištenja izraza bid’at/novotarija. Ne plašimo narod već ga približimo vjeri islamu, od kojeg su mnogi miljama udaljeni i samo se sahranjuju kao muslimani. Nekima drugi uzimaju abdest prvi put kada umru, a pred džamiju dođu tek na tabutu. O tome treba razmišljati i ljudima prilaziti i poučavati ih. Umjesto na bid’ate, energiju treba koristiti na daleko važnije stvari u životu. Svi smo u brodu koji tone, a dužnost nam je da se spasimo. 

Po šablonu bid’atske logike, i munare su bid’ati, jer ih nije bilo u Poslanikovo, s.a.v.s., doba. A sve ih je više i ukrašavaju Kabu u Mekki i Poslanikovu džamiju u Medini. Nećemo, valjda, munare sada rušiti?! Zaboga, i one su bid’ati! I štampanje Kur’ani-Kerima u modernim štamparijama je bid’at, kao i pravne škole čuvenih mudžtehida! Nije tada bilo ni tepiha, ni grijanja, ni klima, ni mikrofona, ni mermera, ni stubova, ni automobila, ni aviona, ni satova, ni interneta, ni hiljada drugih stvari, bez kojih je moderni život nezamisliv. Svakog trena se stvari mijenjaju u svijetu, pa nije valjda da ćemo se vratiti u doba beduinskog stila života, kako bismo bili pošteđeni bid’ata. Budimo oprezni kada nekog ili nešto etiketiramo. Imajmo na umu da uvijek “iznad pametnog ima neko ko je pametniji”. Gledajmo i uvijek tražimo korist u onome što činimo. Okanimo se cjepidlačenja. Dok drugi osvajaju kosmos, mi gubimo silnu energiju, ostajući prikovani za zemlju! Osvijestimo se! Govorimo o prioritetima, prvo o farzovima a onda o sunnetima i nafilama.

Preko hiljadu godina se mevlud praktikuje u svakom kutku zemaljske kugle, pa čak i u Mekki, i niti jedan islamski učenjak ne kaže da je mevlud haram. Ibni Tejmije, koji je vrlo strog, u 21. tomu svojih Fetvi, govori o mevludu kao o nečemu vrlo korisnom, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje se također izuzetno lijepo izražava o mevludu, kao i čuveni mufessir Kur’ana, Ibn Kesir, pa Imam Sujuti i mnogi drugi čuveni alimi. A, priznat ćete, malo je onih koji su u historiji tako dobro poznavali Kur’an i Hadis kao oni.

Mevludi su sjajna prilika da svoju omladinu i djecu približimo Resulullahu, s.a.v.s., namazu, džamiji, islamu, da ih izbavimo iz dima diskaća, oslobodimo okova droge, alkohola, amorala i drugih izazova. Poželjno je i poklone im dati. Nije ni čudo što u nedostatku naših poklona, muslimanska djeca čeznu za poklonima Djeda Mraza. Govorite vi koliko hoćete o bid’atima, o ovakvim i onakvim bradama, pantolama, tespihima, rastavljenim ili skupljenim nogama, dizanju ili nedizanju ruku pri dovama, a Djeda Mraz i okićene božićne jelke, sa razuzdanim partijima, dobrano osvajaju muslimanske kuće. I tako, malo pomalo, ostade ti bez identiteta, vjere, imena, morala, ostade prazna školjka bez bisera. Ostade bez islama!

Posvetimo se mi malo više primjeni i prenošenju Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur’an.“ Treba se naučiti voljeti Poslanika, s.a.v.s. A da bi se neko volio, treba ga upoznati. E, sada je poenta da iskazujemo ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., tokom cijele godine a ne samo za vrijeme mevluda, što je kod nas uglavnom praksa. Dok je mevluda, ima i islama! Isto se ponašaju oni koji su muslimani samo tokom dvaju bajrama! Subhanallah! Kao da musliman treba biti samo tokom mevluda i bajrama?! 

Mi smo u Evropi i na Zapadu, gdje se teško viđa i doživljava ljepota islama, pa je pogrešno nijekati mevlud. I sam se slažem s većinom alima koji kažu da je mevlud koristan. Istina je da Poslanik, s.a.v.s., nije proslavljao svoj rođendan sa tortom, kao što se danas proslavljaju rođendani, ali je postio ponedjeljkom, zato što se on toga dana rodio. Dakle, svake hevte se sjećao svog rođendana postom, iskazujući zahvalnost Uzvišenom Allahu što mu je toga dana podario dunjalučki život i što je toga dana počeo Objavu primati. Toga dana je Poslanik, s.a.v.s., stigao iz Mekke u Medinu, nakon Hidžre, a i preselio je na Ahiret toga dana. I nama je preporučio da taj dan postimo, zar ne? Mevlud je državni praznik skoro u svim muslimanskim zemljama, a i moralni je i socijalni most koji povezuje grupe muslimana miljama udaljene jedne od drugih. 

Većina islamskih učenjaka smatra da je mevlud lijepa praksa i svoje mišljenje zasnivaju na hadisu: „Ko uvede u islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada.“ (Muslim) Mevlud, kao što reče veliki islamski učenjak Sujuti, nije udaljavanje od Sunneta, već je to grana iz korijena ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s. Mevlud je, dakle, vid ispoljavanja ljubavi prema Poslaniku, s.a.v.s., a voljeti Poslanika i slijediti ga je obligatna dužnost svakog muslimana. 

Eto, mevlud nam se približava. Prilika je to da se intenzivnije sjećamo voljenog Resulullaha, s.a.v.s. Život sa njim je radost, a bez njega tuga i smrt prije smrti. Sjetimo se njegovih mu’džiza i žrtve za islam i ummet. Volimo ga i slijedimo pa nam je, ako Bog da, uspjeh zagarantovan na oba svijeta. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, pročitali i drugima distribuirali, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Check Also

SOLIDARNOST I DAREŽLJIVOST U ISLAMU

Medžlis islamske zajednice Srebrenik                        …

Watch Dragon ball super